um

U procepu divljeg vremena,u tami I mrtvom uzdahu očaja..Na proplanku prokletog treptaja i sasušenih duša propale mladosti.U svitanju trulog zadaha jedne savršene usnule kraljice tame..U kapljici skorene smrdljive krvi koja je prosuta po celoj površini kamenitog puteljka koji vodi ka stravičnom kovčegu iskovanom bakarnom žicom.U vrisku užasnute devojke mučene do čistog ludila..osećaš njegovo prisustvo.Osećaš ga u svakom trenutku svim svojim čulima,uvučen je u najmanju poru tvog požrtvovanja.Upravlja tvojim bićem i tera te ne blud.Ispuštaš nemi krik i shvataš da spasa nema.Otvaraš oči,pokušavaš da se udaljiš,da pobegneš...uzalud...on se opire,njegova moć je suviše velika.Tvoj um ne prihvata naredbe!


jos jedno..

Još jedna subota..Još jedan ostanak kod kuće..još jedna mučna i depresivna noć..Ja-još jedna nezadovoljna osoba.Nezadovoljna sobom,nezadovoljna životom,razočarana u ljude-po ko zna koji put.Još jedna noć u hladnoj sobi.Ja-još jedna usamljena osoba.Napuštena od strane ljudi do kojih mi je,uprkos svemu,i dalje stalo.Još jedna flaša alkohola.Još jedna uzaludna noć.Još jedan bledi pogled.Još jedna ispijena flaša piva.Ja-još jedan alkoholičar.Izgubljen u sopstvenom nemiru.Još jedna neprospavana noć.Još jedna tužna pesma koja podseća na neko lepše i srećnije vreme..Ja-još jedan umni radnik koji radi prekovremeno.