um
U procepu divljeg vremena,u tami I mrtvom uzdahu očaja..Na proplanku prokletog treptaja i sasušenih duša propale mladosti.U svitanju trulog zadaha jedne savršene usnule kraljice tame..U kapljici skorene smrdljive krvi koja je prosuta po celoj površini kamenitog puteljka koji vodi ka stravičnom kovčegu iskovanom bakarnom žicom.U vrisku užasnute devojke mučene do čistog ludila..osećaš njegovo prisustvo.Osećaš ga u svakom trenutku svim svojim čulima,uvučen je u najmanju poru tvog požrtvovanja.Upravlja tvojim bićem i tera te ne blud.Ispuštaš nemi krik i shvataš da spasa nema.Otvaraš oči,pokušavaš da se udaljiš,da pobegneš...uzalud...on se opire,njegova moć je suviše velika.Tvoj um ne prihvata naredbe!
ne prihvata naredbe od koga?
od tebe..celo ovo sranje je u vezi uma..ti pokusavas da pobegnes,ali on ne prihvata naredbe,ostajes u mestu..kontas??